Dijete odraz svojih roditelja

Dijete odraz svojih roditelja

Je li i vaše dijete odraz svojih roditelja? Zastanite na trenutak. To malo biće koje toliko volite, za koje bi sve učinili, biće kojem želite obilje blagoslova u životu… No, činite li uistinu sve što možete kako bi vaše dijete bilo nasmijano i kako bi u svakom trenutku znalo prepoznati i kontrolirati svoje osjećaje i ponašanje ponajprije za svoju dobrobit i mir?

Je li vaše dijete odraz svojih roditelja i sviđa li vam se to što vidite?

Vjerujem da je lako za nečije tuđe dijete reći da je neodgojeno, razmaženo, nekulturno i sl. A što kad se radi o vašem djetetu? Možete li s istom sigurnošću tvrditi takve stvari znajući da ste vi zapravo ti pored kojih dijete odrasta i koji ste tako odgojili dijete?

Kukanje umjesto rada na sebi

Ljudi vole kukanje, kao da je sastavni dio naše kulture, bili roditelji ili ne uvijek će pronaći nešto na što bi se požalili. Osnovna misao svakog roditelja, koji želi da se njegovo ljubljeno dijete promijeni, bi trebala biti da se i on sam (roditelj) želi promijeniti i pokazati primjerom. Lakše je misliti da ništa ne možemo promijeniti i prihvatiti ishod kakav dođe i pritom kukati.

Zaista nije do djeteta, nego je do vas i do vašeg ponašanja. Nije se dijete rodilo takvo kakvim ga sad vidite i doživljavate. Od nekog je sve to naučilo ili ga je netko nešto propustio naučiti, pokazati mu kako se nositi s osjećajima, s neuspjehom, kako da bude sigurniji u sebe.

Kad to shvatite možda će te tvrditi kako ništa ne možete učiniti jer je dijete jednostavno takvo i što god da pokušavate na pali i ne daje željenih rezultata. U tom slučaju ili niste dovoljno uporni ili uopće ne vjerujete da je do vas zašto je dijete takvo ili ne koristite odgovarajuće metode.

Dijete ne mora biti bolje od nekog svog prijatelja, poznanika ili rođaka. Razgovarajte o tome. Važno je da dijete svoj uspjeh uspoređuje sa samim sobom u odnosu na to kakav je bio prije nekoliko mjeseci (u nogometu, u engleskom jeziku, u crtanju, pisanju, bojanju, izradi lego figurica…). Zajedno gledajte i komentirajte pozitivan napredak.

Odakle početi, što mijenjati?

Bilo da je vaše dijete mališan od četiri godine ili pred pubertetom (sa sve burnijim promjenama raspoloženja i raznim zahtjevima) morate početi od početka. Hrabrite sami sebe i recite da želite biti bolji roditelj svom djetetu. Da bi to postigli morate promišljati o vlastitom ponašanju, o riječima koje izgovarate, načinu na koji rješavate sukobe, pogledu na svijet koji iznosite pred djetetom.

Najavite djetetu svoju veliku želju da promijenite odnos i način na koji razgovarate i način na koji se jedni prema drugima ponašate. Ako je dijete malo i često izražava agresiju, često je nestrpljivo što dovodi do plača i udaranja ili bacanja stvari govorite mu o ljubavi, o osmijehu na njegovu licu koji volite vidjeti, pritom ga poškakljite.

 

Govorite mu o najvažijem zadatku svakog djeteta da bude sretno i nasmijano čak i kad ne dobije odmah sve što želi. Možda vam sve ovo zvuči kao bajka. I u pravu ste. To je zaista bajka koju trebate pričati svaki dan da postane vaša bajka čiji će te sretan kraj s užitkom gledati. Ne očekujte promjene preko noći. Nije djetetovo nepoželjno ponašanje ni nastalo preko noći.

 

 

Povezani članci