I dvogodišnjaci trebaju dosadu…

I dvogodišnjaci trebaju dosadu…

Baš kao i odrasli i mala djeca  (i dvogodišnjaci) već od najranijih dana trebaju imati vrijeme u kojem ih nitko neće zabavljati, a u kojem će oni svejedno biti sretni, zbrinuti i veseli. Tako se od malena uče da roditeljska pažnja ne mora biti stalno usmjerena na njih.

Najbolje je s tim početi dok su još male bebe u kolicima ili krevetiću. Zar je stvarno potrebno da mama ili tata cijeli dan naizmjence stoje nad krevetićem i pjevaju pjesmice, izvode grimase, nasmijavaju bebu i pričaju s njom? Sve treba imati svoje granice pa tako i to. Varate se ako mislite da svi roditelji to rade i da Vi niste dovoljno dobri ukoliko nemate za to snage, volje, energije, strpljenja i vremena.

Dijete treba dosadu i pred spavanje

Nakon cijelog dana igre, smijeha, hranjenja, presvlačenja, šale i priča odlazak na spavanje bi trebao biti smiraj za roditelje i za dijete. Naravno da to nije uvijek tako. Ima djece koja pred spavanje potroše roditeljima svu energiju čak i od sutrašnjeg dana. Zato roditelji često djecu nose, ljuljaju u krilu, pjevaju pjesmice i po sat vremena. A sve to kako bi si olakšali. Nema ništa lagano u tome, to je teži način i to se obično tek vidi kad dijete poraste, oteža, a ne želi zaspati bez nošenja i ljuljanja. Dijete treba poučiti kako da pred spavanje leži u krevetu uz minimalan razgovor, samo uz maženje, poljubac

Povremeno promatrajte s udaljenosti

Naravno da roditelj uvijek pazi na dijete i njegovu sigurnost, no jako je slatko kad se to radi s udaljenosti koja pruža priliku da odmorite ili obavljate druge poslove.

Dijete treba naučiti kako da se samo zabavi bez hrpe igračaka i bez odraslih uključenih u igru. U velikoj želji da dijete dobije roditeljsku podršku, ljubav, da što bolje razvije govor i motoriku, da dijete dobije dobre temelje za socijalnu inteligenciju roditelji mogu i pretjerati. I da, pretjerati se može na mnogo načina, a mi želimo istaknuti pretjeranu posvećenost djetetu u kojoj roditelj (samo jedan ili oba) zaborave da moraju pritom misliti i na sebe.

Prvih godinu dana djetetova života uglavnom su mame te koje ostaju kući i brinu o bebi dok tate rade. E sad, zar je stvarno lakše stati kući u odnosu na tatu koji radi? Biti kući s djetetom ili djecom je stvarno kategorija posla za sebe. Pitali smo dvadesetak mama što o tome misle i odgovori nas baš i nisu iznenadili…

Dajte sebi reda

I mame trebaju svoju malu dosadu, ali i obaveze koje nisu nužno vezane za dijete i stan. Mame se lako pogube u brizi za djecu, pospremanju, umoru, a tate se lako pogube u poslu, obavezama i tome da se mame isključivo brinu oko djece. Zaustavimo se malo kod toga… Sve su se mame složile oko toga da su najsretnije kad se i tate uključe u aktivnosti s djecom i kad im pokažu da razumiju kako nije lako stalno biti kod kuće.

Imati dijete i usaditi mu prave vrijednosti je velika stvar u životu, a najbolji je primjer onaj vlastiti – cijeniti sebe, svoje slobodno vrijeme, svoje zdravlje, izboriti se za sebe i cijeniti druge.

 

Povezani članci