Izbjegavanje svađe i nervoze

Izbjegavanje svađe i nervoze

Koliko ste samo puta razbili čašu ili tanjur u kuhinji i zbog toga pobjesnili? Svi su bili za to krivi, suprug jer je ostavio čašu na rubu stola, dijete jer vas je baš u tom trenu nešto pitalo…

Već dugo psihologija pokušava objasniti uzročno-posljedične veze ljudskog ponašanja. Neke teorije tumače kako je ljudsko ponašanje predvidljivo i unaprijed određeno vanjskim podražajima čime nam zapravo ostavljaju jako malo slobode. Zar slobodan odabir ne bi trebao biti temelj ljudskog djelovanja? Da, trebao bi biti, i jest svima onima koji se na to odluče.

Ne pokušavajte promijeniti nikog osim sebe

Za razliku od geštalt psihologije koja traži uzroke problema i vraća se u invdividualnu prošlost čovjeka, struja realitetnih psihologa poučava kako promijeniti svoje ponašanje i time kontrolirati određene događaje. Tu teoriju osobnih izbora utemeljio je američki psihijatar William Glasser.

Primjerice, izlazak s partnerom u društvo može biti pravi test za vaše strpljenje osobito ako njegovo ponašanje odudara od onog što ste vi zamislili kao poželjno. Iako se on sigurno ponaša kao i uvijek, vi umirete od srama, najradije bi da ste mu prethodno dali lekciju iz bon tona. Smirite se, zar je važno kako se ponaša. Preskočite bilo kakve javne opaske i kritike. Drugi samo čekaju priliku za smijeh. Poljubite ga u obraz i pokažite znakove privrženosti.

Nema opravdanja

Teorija izbora nam ne dopušta da pronađemo bezbroj opravdanja ili krivaca za razbijenu čašu, našu nervozu i javni ispad. Naprotiv, svaki put kad pobijesnimo i posvađamo se s nekim upire prstom u nas i podsjeća nas kako je takav stav naš odabir. Rečenice zbog tebe se ovako ponašam, ti me dovodiš u ovo stanje, sve si ti kriva i sl. pokušajte zaboraviti, okrenite se osmijehu, sitnice nisu problemi. Vidjet ćete da će i bližnji slijediti vaš primjer.

Povezani članci