Kako prepoznati prirodni med?

Kako prepoznati prirodni med?

Možete li sa sigurnošću tvrditi da prepoznajete pravi prirodni med? Može li se uopće razlikovati pravi prirodni med od krivotvorine samo gledajući med u tegli? Je li lakše prepoznati pravi med ako ga kušamo prije kupnje?

Što zapravo podrazumijeva to da med nije dobar ili da nije prirodan?

Donosimo vam odgovore na ta i još mnoga druga pitanja. Za početak da razjasnimo – u dobar med nije dodan šećer, škrob ili razni sirupi, pčele su hranjene nektarom sa cvijeća, a ne šećerom.

Evo što valja znati.

Med je najbolje kupiti na kućnom pragu kod provjerenog i lokalno poznatog pčelara.

Med je prava riznica zdravlja i imuniteta pa nije ni čudo da ljudi, osobito u ovim zimskim danima, odlučuju obogatiti svoju prehranu baš medom. Prepoznati (onako na prvu) je li neki med pravi ili je krivotvorina nije nimalo lako. Nije to lako čak ni pravim znalcima i poznavateljima meda.

Zapravo, prosječan čovjek koji kupuje med može utvrditi je li med pravi tek nakon što ga donese kući i nakon što med neko vrijeme odstoji.

  • Postoji brzinski test pri kupnji meda (ukoliko imate mogućnost), a to je otvaranje poklopca i uzimanje žličice meda te otapanje meda u čaši vode. Dobar med vodu učini mutnom, no ne ostavlja talog. Prisutnost taloga ukazuje da med nije prirodan.
  • Dobar med stajanjem postaje gust i kristalizira se, a med koji je pomiješan sa sirupom ostaje rijedak.
  • Ako su pčele hranjene šećerom med će mirisati na vosak ili uopće neće imati neki specifičan miris. Takav med je svijetložute boje, nema dobar okus i previše je sladak.
  • Prisustvo škroba u medu može se odrediti ako u med stavite kap tekućeg joda. Krivotvoreni med će odmah poplavjeti.
  • Stavite med pred mrave, ukoliko je to pravi prirodni med, mravi ga neće ni dodirnuti, a ako u njemu ima šećera i drugih zaslađivača prijat će im jako. Naime, prirodni med ima gorkast okus što mravima ne odgovara.

Stručnjaci preporučuju da se med na kupuje „na ulici“, negdje uz cestu od vama nepoznatih ljudi, bez obzira na to koliko je cijena povoljna. Med je najbolje kupiti od lokalnog proizvođača kojeg poznajete. Treba imati na umu da kupnjom meda s mjesta blizu velikih prometnica, u njemu može biti povećana količina olovnih spojeva i drugih ispušnih plinova koji zajedno s nektarom mogu dospjeti u med.

Na portalu Agroklub savjetuju dva načina kako provjeriti kvalitetu meda.

  1. Stavi se nekoliko kapi meda na papir ili papirnati ručnik, ako je med pravi onda neće probiti papir. To znači da ne sadrži vodu. Jer čisti med poznato je sadrži 0% vode.
  2. Iz tegle uzeti malo meda te ga trljati između palca i kažiprsta dok se ne raspadne. Pri tome će se nešto meda upiti u kožu, ako je med pravi, čisti. Ako je to ono što je trljano znak je kako taj med u sebi ima šećera ili umjetnih zaslađivača.

Zagrijavanje kristaliziranog meda

Jedini vizualni znak je li med pravi je upravo kristalizacija meda na određenoj temperaturi. Med koji nije prirodan nikad se ne kristalizira i uvijek je u tekućem stanju. Ako se med koji nije prirodan i kristalizira to će biti nejednako. Tvrdi kristalizirani med se ne smije naglo zagrijati jer tako gubi okus, miris i ljekovitost. Preporučuje se teglu s kristaliziranim medom staviti u mlaku vodu koju treba postepeno zagrijavati i to do maksimalno 30 stupnjeva. Tako će te med otopiti bez da mu uništite djelotvornost.

Čuvanje meda

Jeste li znali da se med može čuvati i na temperaturi od -20 stupnjeva? I to bez da izgubi svoja ljekovita svojstva. Ipak, preporuka je da se med čuva na temperaturi između 5 i 10 stupnjeva i to na suhom mjestu u dobro provjetrenim prostorijama.

Povezani članci