Dobri roditelji rade ovo… a vi?

Dobri roditelji rade ovo… a vi?

Evo neke smjernice koje slijede dobri roditelji ili bolje rečeno osviješteni roditelji… Iskreno se nadam da ste i vi koji ovo čitate upravo jedan takav dobar roditelj koji poznaje sebe, vrednuje svoje postupke i koji je spreman po potrebi se mijenjati.

Dobri roditelji su djeci najveća potpora i vodstvo.

Naši mališani trebaju roditelje koji će ih učiti primjerom. Djeca trebaju i žele vrijednosti, da im se jasno kaže što se od njih očekuje u različitim situacijama. Testirajte rečenicu „baš sam ponosan/ponosna na tebe“. Ta rečenica ima nevjerojatnu moć. Mijenja percepciju djece o njima samima i njihovim vrijednostima i sposobnostima. Sva su djeca za nešto nadarena i to se vidi i prije polaska u školu. Pratite ih na njihovom putu i rastite zajedno s njima u ljubavi.

  • Ohrabruju djecu ponavljajući „znam da ti to možeš, ja te vidim kao jako mudro i sposobno biće“.
  • „Hvala što si podijelio sa mnom to što te muči, pokušajmo zajedno pronaći rješenje. Zajedno možemo sve.“
  • Uče djecu kontroli ponašanja – „Možeš se ljutiti koliko hoćeš, ali nikad nije dozvoljeno da udaraš mene, baku ili seku.“

Uče ih ljubavi.

Roditelji bi trebali pronaći vrijeme u kojem će djecu milovati, poljubiti, biti s njima u zajedničkom druženju. Trebali bi pronaći vrijeme u kojem će djetetu pokazati koliko su oduševljeni što mogu biti zajedno. To može biti društvena igra, čitanje knjiga, crtanje, rješavanje križaljki, nogomet, izlet u prirodu, igra na plaži, gledanje oblaka i traženje oblika, promatranje zvijezda, maštanje što bi sve napravili da dobijete na lotu veliki novčani iznos, zamišljanje nekog dalekog putovanja…

Uglavnom razumjeli ste. Uživite se što god radili jer djeca osjete kad ste s njima, a zapravo želite biti negdje drugdje i raditi sve osim toga što radite. Učiti djecu ljubavi ne znači biti s djecom 24 sata na dan i na svaki njihov pokret reagirati, hvaliti ili ispravljati (i onda zbog toga biti frustriran). Radije se opustite i odvojite vrijeme u kojem će te kvalitetno sudjelovati u stvaranju uspomena. Ostatak vremena jasno odvojite za sebe.

Nikad ne udaraju djecu.

Djeca nisu naše vlasništvo. Djeca su nam dana da iz njih edukacijom i odgojem izvučemo njihove najbolje kvalitete. Fizičko kažnjavanje je odraz nemoći i bespomoćnosti koje roditelji osjete u određenom trenutku. Roditelji misle da će djecu udarcima naučiti da ne tuku mlađeg brata ili sestru. Misle da će ih udarci disciplinirati. I najveća zabluda od svih je da misle da će ih tada djeca poštovati.

Strpljivi su, ne osuđuju, slušaju i izvlače najbolje iz sebe.

Strpljivi, dobri roditelji nisu rijetkost i nemojte misliti da ne postoje samo zato što ih ne znate. To nisu mitska bića. Oni zaista postoje i imaju sve alate na raspolaganju da budu takvi kakvi jesu. A imate ih i vi. To je najbolje od svega. Imate ih i vi. Sve što smireni roditelji rade može postati i vaša svakodnevica. Zašto su oni smireni, a vi niste? Nije stvar u djeci – da vi imate neposlušnu djecu, a oni divnu djecu punu razumijevanja.

Smireni roditelji su dobri roditelji jer su odlučili biti dosljedni u svom ponašanju i ustrajni su, ne odustaju ako nije upalio neki pokušaj da naučite dijete dogovarati se ili govoriti istinu. Baš zato su smireni, imaju “plan” i vjeruju da znaju što rade. S djecom je sve proces. Dajte im vremena i priliku. Zar nije bolje nekoliko mjeseci ustrajati u nečemu nego čitav život kriviti djecu, državu, televiziju, prijatelje i društvo jer se vaše dijete neprikladno ponaša.

Ne krive druge za svoje ponašanje.

Najčešće roditelji znaju reći da se oni ponašaju ovako ili onako zbog ponašanja svoje djece. E to nije točno. Svi se mi ponašamo kako se ponašamo zbog nekih unutarnjih obrazaca koje smo usvojili.

Loše roditeljsko ponašanje uglavnom je uzrokovano strahom i neznanjem. Najgora moguća kombinacija. Strahom da moraju reagirati i pokazati tko je glavni i koga se u kući sluša i poštuje. Neznanjem jer onaj tko „zna“ ne krivi druge za svoje ponašanje i ne vidi u drugima glavni uzrok.

No zbog učestalog ponavljanja obrazaca vikanja, kažnjavanja, psovanja, svađe i prijetnji roditelji povjeruju da je to jedini ispravan oblik ponašanja. Zapravo im svaki put određena situacija traži još veću i burniju eskalaciju lošeg ponašanja. I to je začarani krug iz kojeg dijete ne izlazi ni malo bolje.

Ograničavaju gledanje televizije.

Dijete koje predugo sjedi pred televizorom prepušteno je samo sebi i svojoj kritičkoj prosudbi. Dijete od 4, 5, 6 godina nema razvijeno kritičko mišljenje. Ono gleda i sve što vidi upija. Djeca trebaju nekog da ih pouči prosuđivati i razlikovati što je dobro, poželjno, prihvatljivo, a što je nepoželjno, neprihvatljivo i ružno.

Discipliniraju djecu s poštovanjem.

Lukavi ljudi znaju da ono što imaju nekome za reći mogu reći ljubazno ili na krajnje bezobrazan način bez imalo poštovanja prema onome kome je to upućeno. To rade i lukavi, dobri roditelji. Rezultat je u krajnjoj liniji isti. Želite nekome pokazati da nije dozvoljeno ponašati se na određeni način prema vama ili prema stvarima.

Ako se vaše dijete neprimjereno ponaša prema npr. kućnom ljubimcu (udara ga i sl. jer mu se čini zabavnim) predložite mu ili recite da želite da sad kratko ode u svoju sobu  i razmisli o tome što je napravio i kako se netko osjeća zbog toga. Recite da će te ga vi pozvati kad procijenite da je imao dovoljno vremena za razmisliti.

  • „Takvo ponašanje u našoj obitelji nije dozvoljeno. Želim da odeš kratko u svoju sobu i razmisliš o tome što si učinio.“

Povezani članci