Trogodišnjaci vole uspavljivanje

Trogodišnjaci vole uspavljivanje

Trogodišnjaci i uspavljivanje s osmijehom na licu

Trogodišnjaci vole uspavljivanje. Vole biti ušuškani, vole da ih se pomazi. Imaju ogromnu potrebu da budete pored njih dok sigurno tonu u san. Lagano se prepustiti u san je veliki izazov za malu djecu i nije čudo da traže našu pomoć. Osjete da im možemo pomoći. Osjete da ima nešto u nama što može smiriti njihov nemir zbog proteklih događaja tog dana. Nemir ne mora nužno biti zbog nečeg lošeg što se dogodilo. To može biti zbog velike količine novih informacija, upoznavanje novih prijatelja…

Ali veliko je pitanje vole li uspavljivanje njihovi roditelji. I koliko je tko od roditelja spreman na to da smiren bude uz dijete dok ne zaspi. I ako roditelji ne vole uspavljivanje zašto je tome tako? Jesu li djeca ta koja uspavljivanje pretvore u noćnu moru?

Don Bosco u svom radu njeguje jednu misao koja mi se veoma dopada i vjerujem da će se dopasti i vama. A glasi otprilike ovako: trudite se da posljednji sati u dani budu najlješi za vas i za dijete. Tako krasna misao da u svakom probudi barem tračak nade i onog što u sebi ova misao nosi. Možda vam je izmamila samo malen i kratkotrajan osmijeh na lice. Čak i ako vam se ne dopada jer mislite da je nemoguća, morate se barem na trenutak moći zamisliti u tom blaženom stanju.

E sad… Ima li ljudi koji to postižu? Ako ih ima kako to rade? U čemu su oni bolji od vas, od mene, od bilo koga kome je uspavljivanje djeteta stresno iskustvo. Uspavljivanje koje nije strašno, u kojem nema stresa, nakon kojeg niste bijesni… može odmah pristajem, a pristat će te i vi. Samo čitajte dalje.

Nakon cijelog dana rada, kuhanja, spremanja po kući i bez imalo odmora vi jedva čekate večer, noć da se odmorite. Sve ste voljni odraditi oko djeteta, pročitat će te mu priču na brzinu, nahraniti ga i oprati mu zube, obući mu pidžamu, pokriti ga, možda i koji trenutak ostati pored njega i sve je idilično i u njegovim i u vašim očima.

Tko će popustiti, vi ili dijete?

U čemu nastaje problem? U očekivanjima. U očekivanjima koja imate i vi i koja ima vaše dijete. Potpuno se razlikuju. Dijete očekuje još tog dobrog osjećaja, tog smiraja. Tako mu je lijepo što je mama ili tata kod njega da se nikad ne bi odvojio od vas.

Vaše očekivanje izgleda ovako: Cijeli dan se žrtvujem, dajem svoje vrijeme, sad je vrijeme da mislim na sebe, ne mogu sad još s njim provesti u krevetu sat vremena, možda i duže. Nemam onda vremena za sebe. Ne pristajem na to. I u pravu ste, trebate sebi osigurati lijep kraj dana. U tom trenu ustajete iz djetetova kreveta, izlazite iz sobe i obaviještavate dijete kako sad može lijepo zaspati. Vi ste svoje s njim gotovi. Možda vam nekad ovo i upali. No sigurno će te više puta naići na zid nego na djetetovo razumijevanje i suradnju. Ostati u krevetu pored djeteta s takvim stavom zaista ne bi bilo u redu. Izazvalo bi svađu, ušutkivanje, neprijateljstvo, možda i pokoju ružnu riječ koju bi poslije požalili. Kako onda sretno završiti večer?

Udaljite se od ogromne želje da dijete konačno već jednom zaspe pa da vi možete nastaviti po svome. Gledajte na vrijeme provedeno s djetetom kao na blagoslov iz kojeg nešto možete naučiti. Naučiti da vam bude lijepo uz dijete dok ga milujte i smirujete.

Divljanje pred spavanje

Znam, sad možete reći da dijete koje je “poludivlje” pred spavanje ne želi ni zagrljaje ni maženje ni tišinu. Pa samo buči i ljuti vas. Upravo suprotno. Dijete je kao i vi. Pokušava dobiti ono što želi i stvarno misli da će to upaliti, a da se vi ne naljutite. Zapravo izaziva sve ono što ne želi da se dogodi i ono što ni vi ne želite. Zbog toga biste se mogli naći u gadnom sukobu, strahu i suzama. Osim, ako ne pokažete samome sebi da znate bolje.

Prihvatite tu tzv. divlju igru. Odvojite dvije ili tri minute da im udovoljite i onda smirite situaciju, kroz priču. Recite da im morate odati tajnu – da ih volite, kako ste ih zamišljali prije nego su se rodili. Kako ste bili na preglede u trudnoći i kako ste vidjeli njihovo srce kako kuca. Kupit će te ih tim pričama. I vi ste slični djetetu po razmišljanju kad odlaženjem iz njegove sobe želite vrijeme za sebe i očekujete djetetovo razumijevanje. Razlika je u tome da dijete još ne vidi ništa osim toga da vas treba i želi. Vi, pak vidite šire. Svjesni ste svojih opcija i posljedica koje one sa sobom nose.

 

 

Povezani članci