Zločesta djeca – jesu li stvarno zločesta?

Zločesta djeca – jesu li stvarno zločesta?

Je li vam se kad dogodilo da za tuđe ili svoje dijete pomislite da je zločesto zbog nečeg što je napravilo? I ne samo da pomislite da je zločesto nego da to djetetu i kažete.

E pa, dragi moji djeca nisu zločesta. Nikad to ne bi ni mogla biti. Djeca su posebna, savršena mala bića. Bića koja uče od roditelja i bliskih odraslih koji sudjeluju u njihovu odgoju. Djeca roditeljima vjeruju, beskrajno. Možda djetetu nekad nisu drage i ne čine mu se pravedne vaše riječi, no ipak vam povjeruje. I sad zamislite dijete kojem roditelji učestalo da ne kažem svakodnevno govore da je zločesto i loše. Jer djeca često znaju bit neposlušna, naprave nered, odgovaraju, žele da je po njihovu, nešto razbiju, proliju…

Puno je to situacija u kojima dijete može dobiti etiketu „zločest si“. Važno je razjasniti: nije dijete zločesto, njegovo ponašanje treba okarakterizirati kao zločesto ili neprimjereno. A ponašanje se može promijeniti. To je ono što je važno. Djetetu treba dovoljno puta to ponoviti, ponašanje se može promijeniti, biramo svoje ponašanje svaki dan u različitim situacijama.

Dijete je samo dijete

Malo dijete nema razvijeno kritičko mišljenje, tek im se razvijaju spoznajne sposobnosti. Zamislite kad roditelji dođu umorni s posla i počnu vikati na dijete jer buči, jer ih traži da se igraju zajedno, da mu pročitaju priču (a oni padaju s nogu od umora i još k tome trebaju spremiti večeru i počistiti stan). Dijete u tom trenu neće sve to tako doživjeti (aha moji roditelji su umorni, ne znaju što bi prije napravili, možda ih je netko naljutio na poslu pa zato viču…) Ne. Dijete neće tako protumačiti situaciju. Prvo će pomisliti da s njim nešto nije u redu, da nije dovoljno dobar da bi provodili vrijeme s njim. Osim ako s djetetom razgovarate i objasnite mu. Djeca su po prirodi egocentrična i to ne znači da s njima nešto ne valja. Baš suprotno. To je u redu, no roditelji trebaju učiti kako da ih to ne naljuti jer dijete to ne radi da naljuti svoje roditelje.

Budite dosljedni

Često upravo oni roditelji koji nisu dosljedni u odgoju djece okarakteriziraju svoju djecu  kao “zločesta djeca”. Dijete od vas treba dobiti razumne granice. Upozorite ili podsjetite dijete na dogovor koji imate. Točno mu recite koja su vaša očekivanja od njega i koje su posljedice ako to ne napravi. Neka zahtjevi i posljedice budu primjerene djetetovoj dobi i sposobnostima.

Nekad treba zanemariti loše ponašanje

Pitate se kad djetetovo loše ponašanje zanemariti, a kad na njega reagirati. Svako ponašanje koje dovodi u opasnost drugu djecu ili ih ozljeđuje zahtijeva vašu pravodobnu i pravilnu reakciju. S druge strane, ponekad djetetovo loše ponašanje može služiti samo da vam privuče pozornost. Pa se dijete zadovolji i s negativnom pažnjom, ako već ne može dobiti pozitivnu pažnju. U tom slučaju bi vaše reakcija ne negativno ponašanje bilo poruka djetetu samo nastavi i dalje ću ja na to obraćati pažnju. Mala djeca još ne znaju pravilno izraziti želje i osjećaje pa se ponekad izražavaju divljanjem.

Jeste li dobar uzor?

Vi ste djetetov prvi i najdraži uzor. Dijete vas promatra, sluša, učio od vas i kad ga ne želite svjesno nečemu naučiti. Dijete se ponaša baš poput vas. Zato kad ste umorni, na izmaku snaga i strpljenja promislite kakva bi korist bila od vikanja na dijete i kakvu biste mu poruku poslali. Radije se obratite djetetu tihim, mirnim glasom, no odlučno. Skrenite mu pažnju na pristojno ponašanje tako što će te se i sami pristojno ponašati i ostati smireni u nekim situacijama u kojima ste dosad burno reagirali. Bez brige, dijete će dobro zapamtiti vašu promjenu u ponašanju i sigurno će ta promjena bolje djelovati nego da povisite ton. Upravo kad roditelji promijene svoje ponašanje “zločesta djeca” se potpuno promijene.

Nekad treba popustiti

Ako dijete želi gledati televiziju nakon što je odgledalo svoje omiljene crtiće i vama se to ipak čini previše, naravno da će te poslušati sebe i na neki drugi način animirati dijete i zaokupiti mu pažnju. No, ako dijete želi još 5 minuta za dovršiti crtež prije spavanja ili se želi još malo bućkati u kadi prije spavanja, nema ništa loše u tome da mu dozvolite. Zar da svojim inzistiranjem da se odmah prekine neka aktivnost potaknete plač, suze, svađu? Neka dijete zna da nema rasprave kad se radi o tome treba li vam dati ruku dok šetate gradom ili ulicom. Ipak se tu radi o djetetovoj sigurnosti. Međutim kad djetetu dozvolite male „pobjede“ bit će puno zadovoljnije samo sobom.

Realno sagledajte svoj roditeljski uspjeh

Ponekad napete situacije roditelje navode na pogrešan zaključak, a to je da oni nisu dovoljno dobri kao roditelji, da su u nečemu pogriješili. Kako dijete raste nastoji vam pokazati svoju neovisnost. Potrudite se savladati svoju unutarnju zabrinutost i ne stvarajte više napetosti nego je potrebno. 

Povezani članci